Svaki pojedinac bi trebao te\u017eiti \u017eivotnom balansu<\/strong>, odnosno takvom stanju u kojem se posao i privatni \u017eivot prirodno isprepli\u0107u, a osoba osje\u0107a zadovoljstvo u onome \u0161to radi i s kim je<\/strong>, bez obzira na kontekst.<\/p>\n\n\n\n Kada volimo svoj posao, on postaje dio na\u0161eg identiteta<\/strong>, a ne samo sredstvo za zaradu. Isto vrijedi i za odnose koji nas, ako su zdravi i podr\u017eavaju\u0107i, osna\u017euju i u profesionalnom okru\u017eenju. Pravi balans ne zna\u010di jednaku koli\u010dinu vremena za poslovni i privatni \u017eivot<\/strong>, ve\u0107 osje\u0107aj ispunjenosti, svrhe i povezanosti. Takav pristup vodi dugoro\u010dnoj dobrobiti, autenti\u010dnosti i uspjehu.<\/p>\n\n\n\n Psiholo\u0161ke spoznaje ka\u017eu da je va\u017eno <\/a>stvoriti \u017eivot<\/a> u kojem se ne dijelimo na \u201eposlovnu\u201c i \u201eprivatnu\u201d osobu<\/strong>, ve\u0107 \u017eivimo integrirano, u skladu sa svojim vrijednostima. Ljudi koji uspiju povezati ono \u0161to rade s onim \u0161to jesu te se okru\u017eiti ljudima koje po\u0161tuju i koji ih podr\u017eavaju, osje\u0107aju ve\u0107u emocionalnu stabilnost, motivaciju i zadovoljstvo<\/strong>. Umjesto da te\u017eimo savr\u0161enom balansu izme\u0111u dva svijeta, trebamo graditi \u017eivotni balans u kojem se osje\u0107amo<\/strong> dobro bilo da smo na poslu<\/a>, kod ku\u0107e, s kolegama ili s obitelji<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Uzmimo na primjer umjetnike i kreativce koji se anga\u017eiraju na razli\u010ditim projektima. Oni se mogu unutar tog projekta, povezati s ljudima na 2-3 dana ili koliko god traje projekt. Stvaraju se vrlo, vrlo intenzivne veze koje mogu pomo\u0107i ljudima da na ostvare prijateljstva<\/strong> i pomognu si u lak\u0161em pro\u017eivljavanju tih nekih stvari koje se doga\u0111aju.<\/p>\n\n\n\n Stvaraju se mre\u017ee poznanstava, uvijek se s nekim bolje kliknete. Vi znate koga nazvati, bez obzira \u0161to mo\u017eda niste trenutno na istim projektima. Poznajete neke drage ljude s kojima ostanete bliski bez obzira \u0161to ne radite svaki dan s njima<\/strong>. Mogu\u0107e je, samo \u0161to zahtjeva vi\u0161e aktivnosti. U organizaciji vi, ho\u0107ete \u2013 ne\u0107ete, uvijek naletite na iste ljude, svidjeli se oni vama ili ne<\/strong>. S nekima vam je super, a s nekima vam mo\u017eda i nije, ali to je sve ljudski i morate se u\u010diti nositi s tim.<\/p>\n\n\n\n U zadnje vrijeme se puno razgovara o tome treba li skratiti radni tjedan ili ne. Neki Skandinavci su to ve\u0107 napravili, a u ovim dijelovima Europe to jo\u0161 nije slu\u010daj.<\/a><\/p>\n\n\n\n Pitanje mentalnog zdravlja je puno kompleksnije<\/strong> od pojedina\u010dnih rje\u0161enja. Ako op\u0107enito radna okolina nije dobra, ako se osoba nalazi na pogre\u0161nom radnom mjestu, ako u tih 4 dana radi intenzivno puno, ako do\u017eivljava razli\u010dite vrste stresova i ako se ne zna nositi s njima, onda ni upravljanje ljudskim resursima<\/a> ni psiholo\u0161ka podr\u0161ka<\/a> ni skra\u0107ivanje tjedna ne\u0107e pomo\u0107i<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Ljudi bi trebali znati postaviti vlastite ciljeve. I poslovne i osobne. Prona\u0107i na\u010din kako da izbalansiraju to vrijeme, da se posvete svemu \u0161to im je va\u017eno, a onda \u0107e se prona\u0107i prava formula i za taj poslovni dio \u017eivota. Osim toga, radno vrijeme ovisi i o poslovnom modelu poslodavca<\/strong>. Neki si to mogu dozvoliti, neki ne. Jedna trgovina ne mo\u017ee ne raditi cijeli dan osim ako ima toliko puno zaposlenika, da ih rasporedi tako da svi mogu raditi \u010detiri dana u tjednu.<\/p>\n\n\n\n Puno parametara je potrebno promijeniti da bi se moglo prije\u0107i na \u010detverodnevno radno vrijeme. O tome se ne govori na tako jasan na\u010din u hrvatskom medijskom prostoru. Nitko poduzetnicima koji su se po\u017eurili nije objasnio s \u010dim \u0107e se sve suo\u010diti. Postoje neke tvrtke poput radija ili televizije koje ne mogu uvesti kra\u0107i radni tjedan<\/strong> jer se od njih o\u010dekuje da emitiraju program cijeli dan i no\u0107. I subotom i nedjeljom i praznikom i blagdanom.<\/p>\n\n\n\n Prema nekim statistikama otprilike 70% radnih mjesta nije podlo\u017eno bilo kakvim fleksibilnostima<\/strong>. Tu je cijeli zdravstveni sustav, banke, policija, \u0161kole, puno javnih ustanova, a \u010dak i trgovine. Puno, puno organizacija si ne mogu priu\u0161titi nekakvu fleksibilnost.<\/p>\n\n\n\n Ne mogu si priu\u0161titi ni hibridni ni rad od<\/a> ku\u0107e zato \u0161to su takvi zahtjevi posla. Gdje je to nemogu\u0107e? U zdravstvenom sustavu oni imaju smjenski rad. Ili, recimo, kirurzi, koje se zove na poziv. On ne mo\u017ee re\u0107i: \u201eGledajte, sada ne radim ili jesam za de\u017eurstvo, ali sada ba\u0161 mi je privatno poslovni balans va\u017ean\u201c. Ili: \u201e Ne osje\u0107am se ba\u0161 dobro ili ja bih sutra radio 4 sata.\u201c Neke organizacije si jednostavno ne mogu priu\u0161titi takav rizik poslovanja niti razmi\u0161ljaju o tome<\/a>.<\/strong><\/p>\n\n\n\n Neke industrije mogu, ali puno je vi\u0161e njih koji u ovom trenutku zbog na\u010din kako je svijet sada organiziran, jednostavno ne mogu podle\u0107i tom na\u010dinu rada<\/strong> i nije mogu\u0107e napraviti takav poslovni model.<\/p>\n\n\n\n S druge strane<\/a>, pojavljuje se pitanje o kojem malo tko pri\u010da. Voljela bih da se to na neki na\u010din osvijesti. Poslodavci, bez obzira radi li se o javnim ili privatnim poduze\u0107ima, moraju zaraditi novac da bi uop\u0107e mogli opstati<\/strong>. Da bi mogli nastaviti raditi i da bi mogli zadr\u017eati sigurnost radnih mjesta za svoje zaposlenike. Ti isti zaposlenici bi trebali biti svjesni da svojim radom pridonose rezultatu poduze\u0107a<\/strong>. <\/p>\n\n\n\n Poslodavac nije bankomat koji \u0107e odlu\u010diti nekom dati ve\u0107u pla\u0107u, a da zaposlenici samo trebaju napraviti svoje ako stignu od 8 do 4. Njima ne smije biti svejedno je \u0161to se poduze\u0107u doga\u0111a<\/strong>, va\u017eno je da oni imaju sigurnost radnog mjesta. Mora postojati ta povezanost u kojoj zaposlenici rade da poslodavac ostvari svoje poslovne ciljeve jer na taj na\u010din zaposlenici paze da svojim obiteljima nose kruh na stol<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Ta povezanost je ne\u0161to \u0161to zaposlenici \u010desto ne vide. Oni sebe do\u017eivljavaju kao nekog tko nema tu neposrednu odgovornost<\/strong>, nego je dovoljno da naprave svoj dio posla i odu ku\u0107i. Bitna je sinergija da se jedni i drugi dobro razumiju, da bi zajedni\u010dki rade kako bi ostvarili poslovne ciljeve, pre\u017eivjeli, napredovali te zaradili svima potreban novac<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n Zajedni\u010dko razumijevanje uloga i odgovornosti stvara povjerenje i motivaciju<\/strong>. Kada zaposlenici shvate da njihov trud direktno utje\u010de na stabilnost i rast poduze\u0107a, razvija se osje\u0107aj pripadnosti i anga\u017eiranosti. Poslodavci moraju jasno komunicirati ciljeve, pokazati transparentnost<\/strong> i uklju\u010diti zaposlenike u procese dono\u0161enja odluka.<\/p>\n\n\n\n Takav pristup poti\u010de kulturu suradnje, gdje se uspjeh ne mjeri samo profitom, ve\u0107 i zadovoljstvom i razvojem ljudi. Uspje\u0161ne organizacije su one u kojima postoji me\u0111usobno po\u0161tovanje, razumijevanje i zajedni\u010dka vizija<\/a>.<\/strong> Samo tada posao postaje vi\u0161e od obveze, a radno mjesto vi\u0161e od lokacije. \u0160to poduze\u0107e bolje stoji trebalo bi biti bolje i zaposlenicima i poslodavcima.<\/p>\n\n\n\n Tekst je dio transkripta HRT emisije Psiholog i ja od 10. o\u017eujka 2025. u kojoj je Tanja Pureta odgovarala na pitanja Ivane Radaljac Kru\u0161lin, a cijelu emisiju mo\u017eete pogledati na https:\/\/www.youtube.com\/watch?v=-nLFbKNSiLQ<\/a><\/p>\n\n\n\n Photo by Samuel joos: https:\/\/www.pexels.com\/photo\/man-in-black-sweater-walking-on-train-rail-3785059\/<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Mo\u017ee li se i kako uspostaviti balans poslovnog i privatnog \u017eivota? Svaki pojedinac bi trebao te\u017eiti \u017eivotnom balansu, odnosno takvom stanju u kojem se posao i privatni \u017eivot prirodno isprepli\u0107u, a osoba osje\u0107a zadovoljstvo u onome \u0161to radi i s kim je, bez obzira na kontekst. Kada volimo svoj posao, on postaje dio na\u0161eg identiteta, a ne […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":2223,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"episode_type":"audio","audio_file":"","podmotor_file_id":"","podmotor_episode_id":"","cover_image":"","cover_image_id":"","duration":"","filesize":"","filesize_raw":"","date_recorded":"","explicit":"","block":"","footnotes":""},"categories":[51],"tags":[30],"vrsta-sadrzaja":[4],"series":[],"class_list":["post-2218","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-razvoj-organizacije","tag-upravljanje-promjenama"],"acf":[],"episode_featured_image":"https:\/\/korisnici.com\/wp\/ramiro.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/10\/balans-privatnog-i-poslovnog-zivota_i1200.jpg","episode_player_image":"https:\/\/korisnici.com\/wp\/ramiro.hr\/wp-content\/uploads\/2025\/12\/Podcast-cover-image-1400a.png","download_link":"","player_link":"","audio_player":false,"episode_data":{"playerMode":"light","subscribeUrls":{"apple_podcasts":{"key":"apple_podcasts","url":"https:\/\/podcasts.apple.com\/us\/podcast\/ramiro-psihologija-uspjeha\/id1556874609","label":"Apple Podcasts","class":"apple_podcasts","icon":"apple-podcasts.png"},"deezer":{"key":"deezer","url":"","label":"Deezer","class":"deezer","icon":"deezer.png"},"spotify":{"key":"spotify","url":"https:\/\/open.spotify.com\/show\/0NPyN9UoeXRiiTrqcVSiib?si=5c6f7c638c84433f","label":"Spotify","class":"spotify","icon":"spotify.png"},"youtube":{"key":"youtube","url":"https:\/\/www.youtube.com\/@tanjapureta\/podcasts","label":"YouTube","class":"youtube","icon":"youtube.png"}},"rssFeedUrl":"https:\/\/korisnici.com\/wp\/ramiro.hr\/feed\/podcast\/ramiro","embedCode":"Je li skra\u0107eni radni tjedan dobar put i kako to utje\u010de na mentalno zdravlje zaposlenika?<\/h2>\n\n\n\n
Balans privatnog i poslovnog \u017eivota<\/a><\/blockquote>